Prva zapadna civilizacija za koju je poznato da su razvili umjetnost plovidbe na moru su bili Feničani, prije oko 4000 godina (c. 2000 pne). Fenički pomorci plovili su pomoću jednostavnih karata i opažanja Sunca i zvijezda kako bi odrediti pravce.
Karte, kompasi, astrolabi i šestari među prvim su alatima koje su koristili moreplovci. Danas su oni gotovo sasvim zamijenjeni svojim elektroničkim i tehnološki naprednijim ekvivalentima.
Unatoč tim ranim počecima, proći će mnogo stoljeća prije nego globalna pomorska navigacija postane mogućom. Do petnaestog stoljeća, mornari su uglavnom bili obalni moreplovci. Isplovljavljanje na otvoreno more, uglavnom je bio ograničeno na područja s predvidljivim vjetrovima i strujama, ili u vodama u kojima postoji širok obalni pojas kojeg su mornari mogli slijediti. Daljnji pothvati su omogućeni razvojem i pomoću znanstveno i matematički utemeljenih metoda i alata.
Rani navigacijski alati
Određivanje zemljopisne širine se može postići relativno lako pomoću astronomske navigacije. U sjevernoj hemisferi, mornari su mogli odrediti zemljopisnu širinu mjerenjem visine Sjevernjače iznad horizonta. Kut u stupnjevima je bila širina broda.
Pomorski kompas
Jedan od najranijih plovidbnih alata koje je osmislio čovjek za pomoć moreplovcima je pomorski kompas, koji je bio rani oblik magnetskog kompasa. Rani moreplovci su smatrali da je pomorski kompas često netočan i nedosljedan, jer nisu razumjeli pojam magnetske varijacije, koji je kut između pravog sjevera (geografskog) i magnetskog sjevera. To se prvenstveno koristilo kada Sunce nije bilo vidljivo kako bi utvrditi pravac iz kojeg vjetar puše.
Pomorske karte
Sredinom trinaestog stoljeća, moreplovci su počeli shvaćati da su zemljovidi korisni pa su počeli su voditi detaljne zapise o svojim plovidbi. Tako su stvorene prve pomorske karte. Prve karte nisu bile precizne, ali su smatrane vrijednim i često skrivane od drugih moreplovaca. Na njima nisu bile označene zemljopisne širine i dužine, ali između glavnih luka je bila kompasna ruža koja je ukazivala na pravac plovidbe. (Izraz “kompasna ruža” dolazi iz slike točaka kompasa, koje nalikuju ružinim laticama.)
Astrolab, sekstant, a Chip Log
Neki od ranih instrumenata koji su se koristili kako bi pomogli moreplovcima u određivanju geografske širine bili cross-staf, astrolab i kvadrant. Astrolab datira iz antičke Grčke, kada se koristi od strane astronoma za utvrđivanje vremena, a prvi put se koristi od strane moreplovaca krajem 15. stoljeća. Bio je korišten za mjerenje visine Sunca i zvijezda kako bi se odredilo zemljopisnu širinu.
Visoki brodovi održavaju živom povijest oceanske plovidbe. Danas, brodovi poput ovih podsjećaju nas na trgovačke brodove iz davnina i gusara na njihovom vrhuncu tijekom osamnaestog stoljeća.
Oko 1730, engleski matematičar, John Hadley (1682-1744), i američki izumitelj Thomas Godfrey (1704-1749), nezavisno su izumili sekstant. Sekstant je omogućio moreplovcima točniji način određivanja kuta između horizonta i Sunca, Mjeseca ili zvijezda kako bi izračunali geografsku širinu.
Tijekom šesnaestog stoljeća, izumljen je chip log i korišten kao obični brzinomjer, koja sadrži linije u redovitim razmacima i koji je ponderiran za povlačenje u vodi, te se ispuštal preko krme tijekom plovidbe broda. Moreplovac bi brojao čvorove koji su izlazili u određenom vremenskom razdoblju i na taj način se izračunavala brzina broda.
Dužina i kronometar
Kroz povijest plovidbe, zemljopisna širina se mogla relativno precizno utvrditi korištenjem astronomske navigacije. Međutim, duljina se, u najboljem slučaju, mogla samo pretpostaviti. I to iz razloga što se mjerenje zemljopisne dužine utvrđuje usporedbom razlike u danu mjesta polaska i odredišnog mjesta. Čak i neki od najboljih satova iz ranog osamnaestog stoljeća mogli izgubiti čak 10 minuta dnevno, što bi prevedeno značilo računalnu pogrešku od 242 km (150 milja) ili više.
1764, britanski urar John Harrison (1693-1776) izumio je pomorski kronometar. Ovaj izum je najvažniji napredak u pomorskoj plovidbi kroz tri tisućljeća plovidbe na otvorenom moru.
1779. britanski mornarički časnik i istraživač kapetan James Cook (1728-1779) koristio je Harrisonov kronometar za oploviti svijet. Kad se vratio, njegovi izračuni dužine temeljeni na kronometaru pokazali su ispravnost unutar 13 kilometara (8 milja). Iz podataka koje je prikupio na svom putovanju, Cook je kompletirao mnoge detaljne karata svijeta koje su u potpunosti promijenile prirodu plovidbe.
1884. godine, međunarodnim dogovorom, osnovan je Prvi meridijan (nalazi se na 0 ° zemljopisne dužine) koji prolazi kroz Greenwich, Engleska.
Moderna navigacija
Dvadeseto stoljeće donosi značajne pomake u pomorskoj plovidbi, s radio svjetionicima, radarima, giroskopskim kompasom i globalnog sustavom pozicioniranja (GPS). Većina brodova zadržala je sekstant na brodu samo za slučaj nužde.
Žiroskopski kompas
Žiroskopski kompas (ili žiro kompas) uveden je 1907. godine Glavna prednost žiro kompasa u odnosu na magnetski kompas je da žiro nije pod utjecajem Zemljinog ili brodskog magnetskog polja, te uvijek ukazuje na pravi sjever.
Radar
Prvi praktični radarski (kratica za “radio otkrivanje i rangiranje”) sustav je proizveden u 1935. Bio je korišten za lociranje objekata izvan vidnog polja projicirajući radiovalove prema njima. Bio je i još uvijek jest, vrlo koristan na brodovima za pronalaženje drugih brodova i kopna kada je vidljivost smanjena.
Loran
Navigacijski sustav SADa poznat kao plovidba dugog dometa – Long Range Navigation (Loran) se razvio između 1940. i 1943. godine i koristi pulsirajuće odašiljanje od postaje tzv “majstora” i “roba” kako bi se utvrdila pozicija broda. Točnost Loran-a se mjeri u stotinama metara, ali je ograničena pokrivenost.
GPS
Krajem dvadesetog stoljeća, globalni sustav pozicioniranja (GPS) u velikoj je mjeri zamijenio Loran. GPS koristi isti princip vremenske razlike odvojenih signala kao i Loran, ali signali dolaze iz satelita. Od 2002. godine, sustav se sastoji od 24 satelita i daje moreplovcu položaj s točnošću od 9 metara (30 stopa) ili manje.
The history of navigation is the history of seamanship, the art of directing vessels upon the open sea through the establishment of its position and course by means of traditional practice, geometry, astronomy, or special instruments. A few peoples have excelled as seafarers, prominent among them the Austronesians, their descendants the Malays, Micronesians, and Polynesians, the Harappans, the Phoenicians, the ancient Greeks, the Romans, the Arabs, the ancient Tamils, the Norse, the ancient Bengalis, the Chinese, the Venetians, the Genoese, the Hanseatic Germans, the Portuguese, the Spanish, the English, the French, the Dutch and the Danes. https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_navigation
napomena: art ovdje ne znači umjetnost nego umjeće, vještinu, obrt dolazi isto od art!
