Najteža ekološka katastrofa u povijesti čovječanstva dogodila se u 12:04h 24.03.1989. godine kad je tanker Exxon Valdez, udarom u podmorski greben Bligh, u more nedaleko od obala Aljaske, u tjesnacu princa Williama, na svom putu za Long Beach u Kaliforniji ispustio oko 42 milijuna litara sirove nafte, što je stvorilo dotad najrazorniju naftnu mrlju. Oštećeno je bilo 8 od 11 brodskih tankova.
Brod je manevrirao mimo brodske putanje da bi izbjegao ledene sante. Kapetan se jedan sat prije ponoći povukao u svoju kabinu. Svog zamjenika je ostavio za kormilom, sa uputom da vrati pravac na ranije dogovorenu poziciju. Exxon Valdez nije se uspio vratiti na redovnu brodsku putanju i udario je u stijenu oko 4 sata ujutro. To se smatra jednom od najvećih razornih ekoloških katastrofa uzrokovanih ljudskim faktorom. Nažalost, tjesnac princa Williama udaljeno je mjesto, dostupno samo helikopterom, avionom i brodom, a regija je stanište lososa, morske vidre, tuljana i morskih ptica, pa se naftna mrlja za nekoliko tjedana raširila duž 1.700 km obale, pogubno djelujući na dotad čist okoliš.
U sljedećih nekoliko tjedana pronađeno je 250.000 mrtvih ptica, ali ih je vjerojatno uginulo 400.000. Stradalo je i 5.000 morskih vidri, 300 tuljana, 250 orlova i 22 kita. Uz sve utjecaje koje naftno onečišćenje ima na različite ekosustave, gubitak ptica izaziva najveću zabrinutost. Teško je dati točan podatak, ali smatra se da stotine pa čak i tisuće ptica svake godine ugiba od posljedica izlijevanja nafte na sjeverozapadu Atlantika.
Za razliku od drugih organizama, ptice ne ugibaju zbog otrovnosti naftnih sastojaka, već im fizički šteti plutajuća nafta. One se zalijepe za površinu, voda ulazi u krila i ispunjava prostor između perja i kože te perje prestaje biti vodootporno. Ako se ne utope, ugiba od nedostatka hrane i gubitka tjelesne temperature.
Exxon je bio široko kritiziran zbog sporog odgovora na čišćenje katastrofa i John Devens, gradonačelnik Valdez, izjavio je kako njegova zajednica osjetio izdanim od Exxona koji nije pravilno odgovorio na ovu kriznu situaciju. Više od 11.000 stanovnika Aljaske, zajedno s nekolicinom Exxon zaposlenika, radilo je u cijeloj regiji pokušavajući vratiti na okoliš u prvobitno stanje. Po najpovoljnijim procjenama, uginulo je 100.000 do čak 250.000 morskih ptica, barem 2800 morskih vidri, oko 12 riječnih vidri, 300 tuljana, 247 bjeloglavih supova, 22 orke, a uništeno su i milijarde lososa i jaja haringi.
Posljedice te nesreće osjećaju se još i danas. Unatoč tome što je naftna kompanija Exxon platila globu od 100 milijuna dolara i potrošila oko 900 milijuna dolara da očisti obalu od naftne mrlje i more od zagađenja, mnoge biljne i životinjske vrste nepovratno su nestale iz zaljeva Cook i morskog prolaza Princ William, a za život je osposobljena samo osmina onečišćene obale. Pod utjecajem kemijskih spojeva mnoge su se kolonije ptica prestale razmnožavati. Pokušaji da se u to područje, u kojem su inače tri nacionalna parka prirode, vrate kormorani, kitovi ubojice i pacifička haringa ostali su bez rezultata. U ptičji svijet vratio se bjeloglavi orao i obične blune a u podmorje jedna vrsta lososa.
Stanovnicima tog dijela Aljaske nesreća Exxon Valdeza srušila je cijeli svijet. Ribarski brodovi stoje privezani jer čak i kad ulove nekoliko stotina kilograma škampa, ranije svog glavnog ulova, nitko ih ne želi kupiti. U međuvremenu su tržištem zavladali ribari iz Azije i uzgajivači ribe iz drugih dijelova SAD-a i Kanade. Većina od oko 2500 stanovnika mjestanca Cordova i danas živi od 26 milijuna naknade koju im je isplatio Exxon.
Stručnjaci se pitaju nisu li pokušaji čišćenja mora i obale od taloga nafte donijeli više štete nego koristi. Kažu, nafta bi se s vremenom ionako razgradila a čišćenjem su u more i tlo unesene tone kemikalija i deterdženata.
Skromna je utjeha da su federalne vlasti otkupile više od 260 tisuća hektara netaknutih šuma i zemljišta kako bi proširile nacionalne parkove Katmai, Kenai i Lake Clark.
Dvadesetak godina nakon izlijevanja, tim sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini otkrio je da su učinci bili daleko dugotrajniji nego se očekivalo. Procjena je da bi oporavak mogao potrajati i do trideset godina.
Kao prikaz koliko štetu je nanio samo slučaj Exxon Valdeza evo članka koji govori o pokušajima rehabilitacije i obnove životinjskog svijeta. Članak bi mogli okarakterizirati kao pokušaj da se dočara veličina štete ali na jedan humoran (nažalost stvaran) način.
«Prosječni troškovi rehabilitacije tuljana nakon izlijevanja ulja na tankeru Exxon Valdez na Aljasci su iznosili 80.000 US dolara. Prilikom svečane ceremonije puštena su dva tuljana čiji su troškovi spašavanja bili najviši. Životinje su puštene nazad u divljinu uz odobravanje i aplauz prisutnih promatrača. Minutu kasnije, na očigled svih tuljane je pojeo kit ubojica.»
Supertanker Exxon Valdez je dotegljen u San Diego 10. srpnja 1989. U lipnju 1990. tanker je preimenovan u Mediteran, te je napustio luku nakon 30 milijuna dolara potrošenih za popravak, te je nastavio prevoziti naftu na području Perzijskoga zaljeva. Još uvijek plovi i od siječnja 2010. registriran je u Panami. Brod je trenutno u vlasništvu tvrtke Hong Kong, koji djeluje pod imenom Dong Fang ocean.
—
Izvor: en.wikipedia.org; www.forum.hr; www.sirovina.hr
